Pjesma „Zadnja“ – korak naprijed

Grupa SCH iz Sarajeva svojom umjetnošću pomjera etičke i estetske granice. Ova hipoteza, ovo jedno viđenje jednoga recipijenta njihova stvaralštva (autora ovoga teksta), naravno, zahtijeva odbrambene argumente, objašnjenje i elaboraciju navoda. „SCH pomjera etičke i estetske granice“, teške su to riječi. Nemam kuveta, intelektualnoga, da odbranim svoju hipotezu, ali našao sam joj (još jedan) jak argument – pjesmu „Zadnja“.

Nanovo je SCH napravio korak od sedam milja ispred onoga oko čega se koplja lome u savremenome  Zapadnome diskursu. I dok umjetnici, intelektualci, političari, publicisti debatiraju o pravim manjina, etničkih, religijskih, rodnih, seksualnih, „novom svjetskom poretku“, teokratiji, demokratiji, oblicima totalitarizma, SCH savršenom lahkoćom, nabijenom emocijom otjelovljenoj u fantastičnim vokalnim sposbnostima Azre Pallas, poručuje:

Ujutru naše vatre gorjet će jače

danas će naša djeca pjevati jače

večeras će naša mladost

pokloniti sebi

phallus dei

Nije prvi put da nas SCH zatekne, da nam začepi usta. Ponekad imam dojam da svojim umjetničkim porukama utišaju galamu tragalaca za imenima svih pošasti koje čovjeka opsjedaju. Niti je Senad Hadžimusić vizionar, niti neki guru, nema on nadnaravne sposobnosti da predvidi šta će se desiti. Preciznije, ima ih, ali u mjeri u kojoj ih ima svako misleće biće, koje afirmirajući vlastita misaona  dostignuća neće pasti u zamku prokrustrove postelje. Ono što Senada Hadžimusića Tenu i SCH izdvaja je njihova hrabrost da beskompromisno daju na uvid ono do čega su došli.  

Treba imati hrabrosti pa pljunuti u lice Čovjeku, kao takvom, i okriviti ga za stvaranje moralnoga i svakoga drugoga pakla u kojem živimo. Nije nimalo jednostavno dekonstruirati početak Ivanova jevanđelja i umjesto „U početku bijaše Riječ“ reći: „U početku bijaše kraj.“ Sjetimo se početka njihova koncerta iz marta 2012. u Sarajevu. Na početku koncerta, dok smo na ekranu gledali kako se formira fetus, bijaše kraj, slušali smo „End“. U savremenoj umjetnosti (ma koliko se sam Hadžimusić protivio svrstavanjem SCH u „umjetnost“, a njega i ostale članove grupe u „umjetnike“, ja trenutno ne vidim drukčije ime za njih, iako na intuitivnoj razini uspijevam, donekle, dokučiti zašto Teno sebe i SCH ne doživljava kao umjetnike i umjetnost) skoro da i ne postoji forma koja na idejnoj razini upozorava na Čovjeka, kao centralni problem. Za sav bol, u kojem Čovjek danas leži, umjetnici uglavnom uzrok traže u nečemu drugome, no ne i u samome čovjeku. Nije SCH mizantropski nastrojen, naprotiv, ali je u cjelosti deromantizirao našu percepciju nas samih.

Najnovijom pjesmom „Zadnja“ SCH je došao do same granice ponora u koji smo pali, nastojeći da uradimo nemoguće, stvorimo raj na ovome svijetu.  U borbi za slobodu individue, ostvarivanje i zaštitu  njegovih prava, izgubili smo svaki osjećaj, prestali da uočavamo sve obzire onoga što nas razlikuje od ostalih stvorenih svjetova:

Zadnji put će naša mladost

sebi pokloniti

phallus dei

Kroz galimatijas komunikacijskih oblika promiskuitetnost nam se nastoji nametnuti kao temeljna vrlina kojom dokazujemo našu slobodu, a SCH joj se, usamljeno, ali snažno, jako, prejako, radikalno suprotstavlja ne mareći, kao i uvijek do sada, da li će se takov njihov čin svidjeti plebsu ili ne.  Takvo što mogu napraviti samo slobodni umjetnici, kao što su Senad Hadžimusić Teno i SCH.

Senad Hadžimusić Teno
Senad Hadžimusić Teno

 

Reći ću i to kako se teško otimam dojmu da centralno mjesto u pjesmi („phallus dei“)  usmjerava na Lacanovu psihonalizu i značenje falusa u trianglu „otac-dijete-majka“. U mjeri u kojoj dostignuća velikoga francuskoga psihoanalitičara olakšavaju razumijevanje mnoštva emocionalnih i socijalnih poremećaja, tekst pjesme „Zadnja“ pravo je ime za još jedan oblik odbijanja Čovjeka da preuzme odgovornost za samoga sebe, čime, zapravo, jača silu koja ga nastoji odbiti od samoga sebe, života, Boga.

Pjesma „Zadnja“ jedno je od najljepših i najvećih ostvarenja u savremenoj umjetnosti. Hrabar akt, lijepa pjesma, još jedan tačan i savršen oblik. Pjesma je SCH-ovska. Ako Bog da  pokrenut će rasprave i dijaloge poslije kojih bismo trebali biti bolji – ljudi. 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s