Predugo sve ovo traje (Srebrenica 11. juli 2014.)

Nije lahko… Nikako nije lahko znati da si na kraju 20. stoljeća, u za život najboljem dijelu planete, Evropi, bio osuđen na smrt zato što ti je ime orijentalnoga porijekla. Kada te dešavanja u privatnom životu ili dešavanja u društvu, koja nemaju ni direktnu ni indirektnu vezu sa genocidom nad bosanskim muslimanima u periodu 1992. – 1995., prenesu u neke druge dimenzije, dođe 11. juli, pa ti ili na licu mjesta ili preko TV ekrana vidiš „dolinu nišana“ i nekoliko hiljada imena pobijenih zato što su muslimani i zato što je bilo došlo vrijeme da se „poslije bune protiv dahija Turcima osveti na ovom prostoru.“ Sjetiš se da si bio i da si bila u opasnosti zato što se zoveš Ahmed, Muhamed, Mustafa, Omer, Nisveta, Hatidža, bez obzira što si politički lijevo, desno ili centralno orijentiran, što ti jeste, ili nije, trobojka sa petokrakom u srcu, Tito bog umjesto Jedinoga Boga, Jugoslavija prava, a BiH domovina, ali samo zato što nema više „bivše nam domovine“…

Nekoliko puta sam bio u Memorijalnom centru “Srebrenica Potočari”, posljednji put nedavno, sa kolegama škole u kojoj sam radio. Ono što me bezmalo začudilo je da je većini to bila prva posjeta mjestu za koje cijeli svijet zna, mjestu koje bi trebalo služiti kao opomena i onima u čije ime je počinjen genocid i onima nad kojima je počinjen genocid. Zapitao sam se koliko je građana Bosne i Hercegovine bilo u „Potočarima“. Pitanje od kojeg i sam bježim je koliko građana Bosne i Hercegovine, neovisno o etno-nacionalnoj pripadnosti, uopće smatra da bi trebalo posjetiti mjesto na kojem se desio najveći masovni zločin poslije 2. svjetskog rata. Memorijalni centar „Srebrenica Potočari“ ima katarzično dejstvo. Ma koliko čovjek bio sklon zaboravu, mezarje na kojem su sahranjene žrtve genocida u Srebrenici podsjetit će ga da se u zemlji u kojoj živi desio strašan zločin. Katarzično iskustvo koje podrazumijeva „osvještavanje genocida u Srebrenici“ ne može doživjeti svako, ali mišljenja sam da ga je jedino moguće doživjeti kada se ode u „Potočare“. Zato smatram da bi svaki dobronamjerni građanin ove zemlje morao posjetiti taj Memorijalni kompleks. Genocid u Srebrenici dio je naše svebosanske povijesti. Odbijanje odavanja počasti žrtvama makar jednim odlaskom na to mjesto ćutim kao svjesno odbijanje suočavanja sa onim što smo proživjeli, a čije posljedice, u raznim oblicima, osjećamo i danas.

U tome nas ne bi trebali spriječiti ni svjesni ili nesvjesni pokušaji određenih Bošnjaka koji nastoje u svoje lične, ideološke, partijske ili bilo kakve druge svrhe iskoristiti pakao kroz koji je prošao narod kojem pripadaju. Tužna je istina Bošnjaka da su na genocidu u Srebrenici mnogi profitirali, finansijski, ideološki ili na neki drugi način. Tužna je istina Srba što uprkos onome što vide oči i dalje relativiziraju taj mračni dio vlastite povijesti. Ono što jeste grozno je što nama nije neočekivano to što građani Srebrenice srpske nacionalnosti nikada nisu organizirano posjetili „Potočare“. Kustos Memorijalnog centra je rekao da je samo u dva navrata, pod pokroviteljstvom Helsinškog komiteta za ljudska prava bh. entiteta Republika Srpska, grupa mladih koji žive u tom dijelu BiH organizirano došla u posjetu.

Teško je oteti se dojmu da na djelu imamo jedan prilično destruktivan odnos prema genocidu u Srebrenici. Bošnjački pristup hrani viktimološki sindrom, srpski relativizira i negira genocid, a nevladin nastoji „ne talasati“ kako bi bez puno muke „razvijao dijalog“. „Potočari“ nisu ono što bi trebali biti – dokaz Bošnjacima da se nemar prema samima sebi skupo plaća, dokaz Srbima da je u njihovoj nacionalnoj agendi dosta toga mračno, a tako ne mora biti. Dokaz civiliziranoj Evropi da bi pored zaštite ljudskih prava morala poraditi i na tome da uspostavi i neku listu ljudskih obaveza.

Kraj 20. i početak 21. stoljeća crna je mrlja u povijesti Srba. U ime Srbije, Srba i srpstva, izvršene su agresije na Hrvatsku i BiH i izvršen genocid nad bosanskim muslimanima. Lično, ne vjerujem da su svi Srbi krivi zbog toga. Vjerujem da mnogi Srbi nisu ni znali za genocid u Srebrenici. Mnoštvo je osuđenih i kažnjenih za zločine nad Bošnjacima, a iz istražnih postupaka se vidjelo da su egzekutori bile specijalne jedinice, ne, dakle, „obični borci“ srpske vojske. Međutim, skoro dvije decenije poslije u srpskoj javnosti nemamo dovoljno jasne i snažne glasove kojim se ograđuju od zločina. Legitimno je pitati se zašto je tako, tim prije jer je takvih glasova bilo.

Sjetimo se da je Komisija Vlade RS za utvrđivanje zločina u Srebrenici još 2004. godine podnijela izvještaj u kojem, između ostaloga, stoji da je „likvidirano višehiljada Bošnjaka, nanačin koji predstavlja teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava, te da je izvršilac, pored ostalog, preduzeo mjere prikrivanja zločina premještanjem tijela.“ Poslije toga uslijedilo je historijsko obraćanje tadašnjeg predsjednika bh. entiteta Dragana Čavića, poslije kojega on biva smijenjen i doslovno izbačen sa političke scene. Tadašnji premijer, Mladen Ivanić, odlazi u opoziciju a nad srpkom javnošću u BiH se nanovo nadvija propagandni mrak, ovoga puta u režiji Milorada Dodika: genocid u Srebrenici se još više relativizira, a međunacionalne tenzije u našoj zemlji, imam dojam, dostigle su nivo koji je bio ‘90.-ih godina prošloga stoljeća.

Predugo sve ovo traje… Bošnjaci bi morali određenim političkim akcijama Srbima dokazati da nemaju namjeru graditi Bosnu i Hercegovinu u kojoj će se Srbi doživljavati kao remetilački faktor, a Srbi bi, s druge strane, a istovremeno, morali jasnije i glasnije ograditi se od politike Radovana Karadžića i suočiti se sa teškom činjenicom o vlastitoj kolektivnoj prošlosti. Zašto bi bio problem da, recimo, u godišnjim programima za maturante u srednjim školama na području bh. entiteta  RS jedan dan bude predviđen za historijski čas u Memorijalnom centru „Srebrenica Potočari“? Nije lahko, znam, al’ nije lahko ni Bošnjacima.

 

1 komentar na “Predugo sve ovo traje (Srebrenica 11. juli 2014.)

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s